16 kolovoza 2007

Zagreb


Kako se je lijepo vratiti doma. Tvoj stan, tvoja kupaonica, tvoj krevet... sve samo moje. Nije da neznam dijeliti, pobogu imam brata s kojim sam odrastala dijeleći sve. Ali kako sam sve starija nekako mi je ponekada potreban moj prostor u kojemu ću moći raditi sve ono što želim od straha da će to netko komentirati negativno. Ponekada noćima sjedim na netu, ponekada odem sama u kino, ponekada cijeli dan samo obradjujem fotografije, ponekada pošaljem stotine SMS poruka, ponekada dan za danom izlazim, ponekada danima pijem, ponekada danima nejedem normalno.... I u svemu što radim osjećam se ugodno i ne želim da netko postavlja pitanje kako možeš? to nešto... Dome, moj slatki dome. Već se dva dana nikome ne javljam gdje sam, ali danas već imam planove za tulumarenje. Naravno sa prijateljima i to danima....

1 komentar:

Boris kaže...

to je to.jer nekad i tišinu je potribno čuti.bez onoga šta,kako,jesi li,kad češ,zašto,ajde...