20 kolovoza 2007

Stvarnost


Stojim pored tebe i umirem od boli.
Uglavnom tišina oko nas i između nas,
Samo se u daljini čuju neki zvukovi

Osluškujem, hoću li čuti tvoje disanje.
Jedino mi je to dozvoljeno čuti
Jednino mi to ne možeš oduzeti

Gledam te da nitko ne primijeti,
Osjećam u grudima težinu tvoje nazočnosti
I bol, od spoznaje da ti ništa ne značim

Ja sam samo vjetar koji ti mrsi račune
Ja sam rijeka koju treba prebroditi
Ja sam tebi samo prolaznost vremena
Znaš li ti kako istina zna boljeti?

Ma, nisam tražila ništa doli tvojih poljubaca
Ruku tvoju da mi tijelo dotiče
Pogled od kojega ću ti se pokloniti

Odletio je leptirić iz mene
Odletio, onoga trena kada je pala stijena
Koja me sada zakovala tu kraj tebe

Stojim pored tebe i umirem od boli.

2 komentara:

Tears On Flame kaže...

Moram priznat da je pjesma fantastična... To si je ti napisala ili?
PS. Hvala na komentaru.. I ja ih također volim...

vanilija kaže...

Hvala na posjeti, ja sam napisala pjesmu kad mi je bilo stvarno je... teško.