Sram me što sam fotograf, jer su me današnje fotografije unesrećenih i spaljenih vatrogasaca toliko potresle da sam ostala bez zraka na trenutak. Ne zato što su to "fotografije" događaja već su to fotografije LJUDI koji možda neće preživjeti sve te opekline. Kako je roditeljima i najbližima koji su to danas gledali u novinama, a objavljene su u svim dnevnim novinama samo u svrhu prodaje novina. Kako se oni danas osjećaju nemogu ni misliti.
Jesmo li mi fotografi u trci za senzacijom izgubili ljudskost?
1 komentar:
moć fotografije da prikaže najveće veselje,najveću tugu je ono po čemu je ona posebna.fotografi koji rade za novine i teže fotografiji samo da bi na njoj zaradili ja uopće ne smatram fotografima.onu su samo plaćenici,radnici..vidija san komentar.slobodno komentiraj svkau fotografiju ako želiš.nisan tija omogućit komentiraj svake fotografije da mi ko zna ko piše ko zna šta,razumiš..nemoj se sramit što si fotograf,al pripazi samo da postaneš jedan takav ubuduće.prijatno
Objavi komentar