Sram me što sam fotograf

Sram me što sam fotograf, jer su me današnje fotografije unesrećenih i spaljenih vatrogasaca toliko potresle da sam ostala bez zraka na trenutak. Ne zato što su to "fotografije" događaja već su to fotografije LJUDI koji možda neće preživjeti sve te opekline. Kako je roditeljima i najbližima koji su to danas gledali u novinama, a objavljene su u svim dnevnim novinama samo u svrhu prodaje novina. Kako se oni danas osjećaju nemogu ni misliti.

Jesmo li mi fotografi u trci za senzacijom izgubili ljudskost?

Snaga

Snaga boli i užitka pokretači su ljudskog poduzetništva!

Plesačice

Danas sam srela (namjerno) jednog svoh bivšeg i nakon par godina izgleda dooobro. Popili smo kavicu po ovom sparnom vremenu. Uh topila sam se, neznam da li od njegove nazočnosti ili od sparine. BTW pokušala sam ga nagovoriti da mi pozira. Valjda će pristati uz minimalne zahtjeve :-). Pa u nedostatku golišavih muških tijela stavljam slike plesačica koje sam snimila dok sam bila u Kazakstanu.

Ljubav

Ljubav je najdivnija stvar na svijetu. Kada sam zaljubljena ništa mi nije teško, osjećam se kao da sam na nekim lakim drogama. Čvrsto stojim na zemlji, ali kada sam zaljubljena želim letjeti... Ali što kad ja volim njaga, on nju, a ona mene? Laskavo je kad te voli žena, ali ja volim njega.

Cipar

Otvorila sam si Bavariu, (0,0) nisam imala drugu, pa sam malo prelistala svoju arhivu slika, pronašla sam dosta toga zanimljivo ali nekako mi je Cipar ostao u sjećanju. Bilo je taj dan nevjerovatnih 42 stupnja i nisam bila spremna na takvu temperaturu, ali što čovjeka ne ubije ojača ga. Ne treba si stavljati ograničenja, ne treba se ni precjenivati, treba biti ono što jesi, pa kome se to svidjelo, a kome ne. Bilo mi je tamo ugodno, samo mi je žao što nije bilo mogućnosti da se okupam, more izgleda čist solidno. Naravno nisam objektivna jer naš Jadran nema konkurencije, pa mi je sve ostalo solidno. Danas kada sam vidjela neke slike sjetila sam se i nekih događaja kojih se nebi sjetila nikada iz čista mira. Ponekada me prijatelji pitaju, ma daj stalno slikaš, čemu? Ponekada im objasnim da sam uslikala trenutak koji se nikada više neće ponoviti, baš takav. Ponekada i nemam odgovor, ali mi je danas bilo drago što imam neke slike.

Stvarnost

Stojim pored tebe i umirem od boli.
Uglavnom tišina oko nas i između nas,
Samo se u daljini čuju neki zvukovi

Osluškujem, hoću li čuti tvoje disanje.
Jedino mi je to dozvoljeno čuti
Jednino mi to ne možeš oduzeti

Gledam te da nitko ne primijeti,
Osjećam u grudima težinu tvoje nazočnosti
I bol, od spoznaje da ti ništa ne značim

Ja sam samo vjetar koji ti mrsi račune
Ja sam rijeka koju treba prebroditi
Ja sam tebi samo prolaznost vremena
Znaš li ti kako istina zna boljeti?

Ma, nisam tražila ništa doli tvojih poljubaca
Ruku tvoju da mi tijelo dotiče
Pogled od kojega ću ti se pokloniti

Odletio je leptirić iz mene
Odletio, onoga trena kada je pala stijena
Koja me sada zakovala tu kraj tebe

Stojim pored tebe i umirem od boli.

Zagreb

Kako se je lijepo vratiti doma. Tvoj stan, tvoja kupaonica, tvoj krevet... sve samo moje. Nije da neznam dijeliti, pobogu imam brata s kojim sam odrastala dijeleći sve. Ali kako sam sve starija nekako mi je ponekada potreban moj prostor u kojemu ću moći raditi sve ono što želim od straha da će to netko komentirati negativno. Ponekada noćima sjedim na netu, ponekada odem sama u kino, ponekada cijeli dan samo obradjujem fotografije, ponekada pošaljem stotine SMS poruka, ponekada dan za danom izlazim, ponekada danima pijem, ponekada danima nejedem normalno.... I u svemu što radim osjećam se ugodno i ne želim da netko postavlja pitanje kako možeš? to nešto... Dome, moj slatki dome. Već se dva dana nikome ne javljam gdje sam, ali danas već imam planove za tulumarenje. Naravno sa prijateljima i to danima....

Zadar

Moram pohvaliti Zadar jer to je grad koji je pružio ljudima šansu da se razvijaju i da se u tome gradu nešto radi. Bila sam u posjeti tome gradu par dana i pronašla sam par lokala koji su u meni izazvali oduševljenje. Jedan Arsenal koji je spoj prošlosti i sadašnjosti, a osjeća se i budućnost. Poželjela sam i drugi dan doći u taj lokal. To se mora vidjeti. Zatim jedan Garden koji ostavlja dojam dobrodošlice, ugodan je i topao. A tek taj pogled koji vas puca kada se malo više opustitte. Jedan Maraskino, to je baš lokalni "birc" u kojemu ima i košarkaša i domaćeg svijeta i turista. Sjajno. Rekao bi čovjek gradski kafić. Sjajno. Nekada davno kada sam dolazila u grad, bila je to samo šetnja gradom i obilazak svih kulturnih znamenitosti. OK, ali ja sam tip od pravog noćnog života, i tu ima kulture. Bravo Zadrani i Zadranke!

Sigurni smo!

Danas je jedan zaštitar u Metro-u učinio pravu stvar, spriječio je krađu cijelih 3,28 kuna sa PDV-om, tako da me je ljubazno priveo i zamolio da odmah idem platiti Milk Shake kojega sam shoppingirajući pijuckala. Blagajnica mi je ljubazno isprintala Račun/Otpremnicu, čije izdavanje košta vjerovatno više nego sami Shake. Obavjestila me još ljubaznije da nesmijem u dućanu ništa jesti dok ne platim. Ali to nigdje ne piše, to je njihova odluka o poslovanju. Ja zaključujem! Kasnije sam razmišlajal ipak smo mi sigurni u ovoj zemlji sve oko nas pršti zaštitarima, koji sprečavaju pljačku banaka, kladionica, poslovnica pošta, stanova, trgovina... Ipak smo mi sigurna zemlja! S druge strane čovjek je danas odradio svoj posao temeljito i časno. Sprečio je krađu. Također sam sigurna da će i ostatak osoblja koje je zaposleno danas u Metrou u RI zaraditi svoju plaću spremajući po policama artikle koje sam ostavila u kolicima nasred trgovine jer sam ipak odlučila da neću potrošiti više od 3,28 kuna u ovom dućanu.

Fjaka

Učinilo mi se ili je stvarno, ovih dana na Jadranu bilo je puno turista a malo naših ljudi da im uzme novac koji oni nude. Krenuvši na plažu sa frendicom svratila sam na kavicu u kafić na samoj Marini jednog srednje Dalmatinskog grada da baš ne blatim po Zadranima, konobarica se je jedva dovukla da nas pita što ćemo popiti, a u povratku je jedva vukla dvije kave, vodu je zaboravila pa se je još jednom prošetala, nakon deset minuta. Došli su stranci koji nisu uopće uspjeli ništa naručiti jer se ona nije pojavljivala na terasi pa su oni otišli. Došla su dva lokalca koji su nakon deset minuta čekanja otišli sami na šank naručiti. A sada ono najzanimljivije. Dolazi ona nosi dvije kavice i jednu čašu sa ledom, zaboravila je natočiti vodu u tu čašu. Dva lokalca su je pristojno zamolila da donese i vodu. Otišla je i nije se više vraćala. Mi smo ostavile dvadeset kuna na stolu i otišli. Možda nije došla ni po novce.
Prokomentirala sam sa svojom frendicom taj jad i nemar, a ona mi je rekla slijedeće, ma daj vidiš da je teško vrijeme danas uhvatila je "fjaka" kao i mene. Treba to razumjeti. ;-) OK. rekla sam i nastavila razmišljati jesam li ja pregruba, jesam li u pravu ili nešto treće.